Povijest skijaškog trčanja

Počeci skijaškog trčanja

Povijest skijaškog trčanja seže duboko u tisućljeća prije naše ere. Prvi tragovi nordijskog skijanja datiraju nekoliko tisuća godina unazad. Neki od najstarijih dokaza o skijaškom trčanju potječu iz slika i arheoloških nalaza u Finskoj, Norveškoj, Švedskoj i drugim skandinavskim zemljama. U Švedskoj su pronašli skije stare oko 5200 godina, a u pećini na norveškom otoku Rodoy pronašli su kamen uklesan s likom skijaša (lovca).

U tim vremenima skije su se koristile za kretanje po zasniježenim terenima i lov na plijen. Skijaško trčanje je tada bilo nužno za preživljavanje. Koristili su ih i vojnici za potrebe ratovanja i komunikaciju na teško dostupnim područjima.

Eskimi, Laponci i ostali narodi u vječnom snijegu morali su u borbi za opstanak u dubokom snijegu koristiti krplje i duge krplje – kako su prvotno nazivali skije. Skije su isprva bile izrađene od drveta, duge i uske. Za penjanje po brdima protiv klizanja koristili su krzno na donjoj strani skija. Za kretanje po ravnici imali su jednu skiju dužu za klizanje i drugu kraću za odgurivanje.

Nordijsko skijanje u ratovanjima

U srednjem vijeku skandinavski ratnici su uveli nordijsko skijanje kao jednu od obaveznih vještina svakog vojnika. Srednjovjekovni pisani izvori opisuju upotrebu skija već u bitci za Oslo 1200. godine. U borbama s Tatarima ruski car Ivan Grozni je također koristio vojne jedinice na skijama.

Švedski kralj Gustav Vasa je 1522. godine, tijekom ratovanja s Dancima, naredio svojim vojnicima da moraju na 90 km dugo putovanje sa skijama od Salena do More. U spomen na taj događaj, Šveđani svake godine (od 1922. nadalje) organiziraju kraljevski Vasa maraton na 90 km u klasičnoj tehnici.

Prijelaz iz korisnog skijaškog trčanja u sportsko-natjecateljsko skijaško trčanje

U 18. i 19. stoljeću skijanje je počelo razvijati kao sportska aktivnost. Norveška je imala ključnu ulogu u popularizaciji skijaškog trčanja. Počela su se organizirati prva natjecanja i skijaški klubovi.

• Godine 1770. već su opisana prva natjecanja u skijaškom trčanju u Oslu.
• Godine 1883. osnovan je prvi nacionalni skijaški savez u Norveškoj.
• Počinju se pojavljivati prvi klubovi u Europi (1886. Finska, 1887. Češka, 1891. Njemačka).
• Godine 1891. norveški kapetan Henrik Angeli osniva prvi skijaški klub na području bivše Jugoslavije.
• Holmenkollen od 1892. godine njeguje tradiciju godišnjih natjecanja u nordijskom skijanju.

Rođenje današnje međunarodne skijaške federacije FIS

1910. godine u Kristianiji (Oslo) osnovana je tzv. Međunarodna skijaška komisija, koja je pripremala prijedloge i propise za međunarodna natjecanja i brinula o razvoju skijanja. Članica tog udruženja 1923. godine postaje i Jugoslavenska zimskošportska udruga.

1924. Međunarodna skijaška komisija preimenovana je u FIS i postaje krovna međunarodna organizacija za skijaški sport.

1925. godine pod okriljem FIS-a, u Češkoj se organizira prvo Svjetsko prvenstvo u nordijskom skijanju.

Povijest olimpijskog skijaškog trčanja

Skijaško trčanje postalo je dio Olimpijskih igara. Na prvim Zimskim olimpijskim igrama 1924. godine u Chamonixu skijaško trčanje je uvršteno kao jedna od glavnih disciplina. Od tada se skijaško trčanje razvilo u važan sportski događaj koji obuhvaća duge maratone kao i sprinteve na kratkim udaljenostima. Olimpijski program skijaškog trčanja danas uključuje različite discipline, kao što su klasični stil, slobodna tehnika i štafeta.

Isprva su na ZOI u skijaškom trčanju natjecali samo u udaljenostima na 18 km i 50 km. Godine 1936. na igrama u Njemačkoj već se uvode muške štafete 4x10 km.

Godine 1952. na Zimskim olimpijskim igrama u Oslu prvi put su mogle nastupiti i žene, kojima je to prije bilo zabranjeno. Natjecale su se na udaljenosti od 10 km.

Godine 1956. na ZOI u talijanskoj Cortini muška udaljenost skraćena je s 18 km na 15 km. Istovremeno se uvode dvije nove discipline: trčanje na 30 km za muškarce i ženske štafete 3x5 km. Žensku štafetu 3x5 km su zatim 1976. godine preoblikovali u štafetu 4x5 km.

Klizna tehnika skijaškog trčanja u natjecateljskom sportu uvedena je tek 1985. godine na Svjetskom prvenstvu u Seefeldu.

Godine 1992. na olimpijskim igrama u Albertvilleu prvi put se natječu i u skijaškom trčanju s potjerom.

Razvoj skijaškog trčanja u Sloveniji

• Bloško skijanje

Bloško skijanje je početak nordijskog skijanja u Sloveniji. Nastalo je i održavalo se jer su Bločani zbog obilnog i dugotrajnog snježnog pokrivača morali koristiti krplje i skije. Bez njih bi teško preživjeli. Skije su Bločani koristili za hodanje po šumskim i poljskim putevima. Bili su prvi kod nas koji su za hodanje po snijegu koristili skije. Isprva su se na skijama kretali bez štapova, kasnije su počeli koristiti jedan štap za odgurivanje. Tek kasnije, u novije doba, počeli su koristiti dva štapa.

Janez Vajkard Valvasor u djelu Slava Vojvodine Kranjske (1689) već opisuje korisnički oblik skijanja i izradu skija u Blokama.

• Godine 1888. učitelj iz Vipave, Edmund Čibelj, iz Kristianije (Oslo) primio je prave norveške skije. Time je uspio proširiti skijanje među lovce, šumare i školsku omladinu.
• Godine 1895. u Planinskom vestniku prvi put se pojavljuje opis sportske skijaške ture u Sloveniji (Ljubljana - preko Šmarne Gore do Medvoda).
• Glavni začetnik organiziranog sportskog skijanja u Sloveniji bio je Rudolf Badjura. Nakon Prvog svjetskog rata počeo je organizirati tečajeve u kojima je obučavao prve učitelje skijaškog trčanja. Godine 1920. na njegovu inicijativu u Ljubljani je osnovan prvi skijaški klub. Bio je i prvi pisac skijaške literature i terminologije. Godine 1924. objavio je knjigu Smučar.

• Godine 1920. osnovan je Zimsko-športski odsjek pri Slovenskoj športskoj zajednici, koja se 1922. godine preimenuje u Jugoslavensku zimsko-športsku zajednicu (JZSS) sa sjedištem u Ljubljani.
• U sezoni 1920/21. u Bohinju se održava prvo Državno prvenstvo u skijanju.

• Godine 1930. u Bohinju je organizirano prvo međunarodno natjecanje u skijaškom trčanju. Natjecali su se na udaljenostima od 18 km i 30 km.
• Godine 1938. na Jesenicama je osnovan Skijaški savez Slovenije.
• Godine 1946. u Kranjskoj Gori organizirano je prvo poslijeratno državno prvenstvo u skijaškom trčanju.
• Godine 1986. u Bohinju je prvi put u Sloveniji organiziran Svjetski kup u skijaškom trčanju.

Razdoblje skijaškog trčanja nakon osamostaljenja Slovenije

• Godine 1993. u Bohinju je organiziran svjetski kup u skijaškom trčanju.
• Prve naslove državnih prvaka samostalne Slovenije osvojili su u Planici 1992. godine:

Robert Kerštajn (30 km)

Jože Kavalar (50 km)

Nataša Lačen (20 km)

Andreja Grašič (10 km)

Iste godine na Olimpijskim igrama u Albertvilleu Jože Kavalar osvaja 24. mjesto u skijaškom trčanju na 50 km, a Robert Kerštanj 50. mjesto u trčanju na 30 km.

• Prve bodove za samostalnu Sloveniju u ženskom svjetskom kupu u skijaškom trčanju 1994. godine u Tauplitzalmu osvaja Nataša Lačen (30. mjesto u trčanju na 10 km).
• Andreja Mali je u sezoni 1998/1999 u Milanu osvojila prvu medalju u svjetskom kupu za samostalnu Sloveniju.

• Daleko najprepoznatljivija i najuspješnija slovenska trkačica na skijama je Petra Majdič. Osvojila je 24 pobjede u svjetskom kupu, većinu njih u sprintu. Zbog tih uspjeha, još uvijek je druga najbolja sprinterica u povijesti Svjetskog kupa. Njezini najvažniji uspjesi su:

1. mjesto Drammen 2006.

2. mjesto SP 2007, Sapporo

3. mjesto ZOI Vancouver 2010.

3 mala kristalna globusa

Najvažnije medalje slovenskih trkača na skijama na velikim natjecanjima

Vesna Fabjan – ZOI Soči 2014., sprint slobodna tehnika, 3. MJESTO

Katja Višnar i Anamarija Lampič – SP Seefeld 2019., Team sprint, 2. MJESTO

Anamarija Lampič - SP Obersdorf 2021. – 3. MJESTO

Anamarija Lampič i Eva Urevc – SP Obersdorf 2021. – 3. MJESTO Team sprint

Povijest opreme za skijaško trčanje

Povijest opreme za skijaško trčanje seže daleko u prošlost, u vremena kada su ljudi koristili skije kao prijevozno sredstvo u zasniježenim regijama. U nastavku predstavljamo kratku povijest glavne opreme za skijaško trčanje, koja uključuje skije, čizme i štapove.

Razvoj skija

Najstarije trkačke skije bile su izrađene od drveta, jer je drvo bilo lako dostupno i obrađivo. Smrekovo ili brezovo drvo često se koristilo zbog svoje izdržljivosti i fleksibilnosti. Drvene skije bile su obično duge i uske te su imale jednaku debljinu po cijeloj dužini. Oblik skija razlikovao se kroz povijest ovisno o lokalnim tradicijama i namjeni upotrebe.

U nekim slučajevima na klizni dio skija stavljali su krzno ili vunu. Ova vrsta skija bila je uobičajena u skandinavskim zemljama. Krzno na skijama bilo je izrađeno od prirodne životinjske kože. To je omogućavalo bolji grip i sprječavalo klizanje unatrag na strmom terenu.

U 19. stoljeću pojavile su se skije sastavljene od više slojeva drvenih letvica. Ovi slojevi bili su pričvršćeni zajedno uz pomoć ljepila ili spletene užadi, što je skijama davalo veću čvrstoću i izdržljivost. Ova višeslojna konstrukcija bila je prijelazna faza između tradicionalnih drvenih skija i modernih laminiranih skija.

Razvoj skija ubrzao se u 20. stoljeću uvođenjem laminiranih skija. Laminirane skije bile su izrađene od više slojeva drveta, koji su bili međusobno zalijepljeni ljepilom. Ovaj postupak omogućio je skijama da postanu čvršće, fleksibilnije i izdržljivije. Postale su standardni oblik skija koji se koristio na sportskim natjecanjima i u rekreativnom skijanju.

U modernom dobu koriste se i drugi materijali poput staklenih vlakana, karbonskih vlakana i kompozita, koji su doprinijeli poboljšanju performansi skija. Ovi materijali skijama osiguravaju veću čvrstoću, lakoću i odzivnost na pokrete skijaša.

Razvoj cipela za skijaško trčanje

U ranim fazama razvoja skijaškog trčanja skijaši su koristili jednostavne kožne cipele ili krznene čizme. Cipele su obično bile mekane i neprilagodljive te su imale jednostavan način vezanja na vezice. Unatoč svojoj jednostavnosti, bile su učinkovite u očuvanju topline i pružanju male potpore.

U 19. stoljeću počele su se pojavljivati cipele s drvenom ili metalnom podrškom oko gležnjeva. Ova dodatna podrška omogućavala je skijašima bolju kontrolu i stabilnost na skijama. Cipele su i dalje bile izrađene od kože, ali su imale ojačane dijelove.

U 20. stoljeću uvođenje plastičnih materijala bilo je revolucionarno za izradu cipela za skijaško trčanje. Plastika je omogućila veću prilagodljivost i precizno oblikovanje cipela prema anatomskim karakteristikama stopala. Ovaj napredak omogućio je skijašima bolju kontrolu, bolji prijenos snage na skije i veći komfor.

U posljednjim desetljećima cipele za skijaško trčanje su se nastavile poboljšavati s dodatnim prilagodljivim sustavima. Skijaške cipele sada su opremljene naprednim manšetama i trakama koje omogućuju precizno prilagođavanje potpore u gležnju. Također su se značajno razvili i unutarnji dijelovi cipela, sada su bolje podstavljeni, što donosi veću udobnost i toplinsku izolaciju.

S vremenom su se cipele za skijaško trčanje počele specijalizirati za različite discipline, kao što su klasična i klizna tehnika ili kombinacija obje. Svaka disciplina ima svoje specifične zahtjeve glede fleksibilnosti, potpore i pokretljivosti.

Razvoj štapova za skijaško trčanje

Štapovi za skijaško trčanje su kroz povijest doživjeli promjene u materijalima, duljini i obliku. Započeli su kao jednostavni drveni ili metalni štapovi. Duljina štapova obično je bila nešto kraća od visine skijaša. Služili su kao pomoć pri ravnoteži i odgurivanju.

U 20. stoljeću uvođenje aluminija kao materijala za izradu štapova donijelo je značajnu promjenu. Aluminij je bio lagan, ali istovremeno čvrst materijal, koji je omogućio izradu tanjih i izdržljivijih štapova.

U 21. stoljeću sve se više koriste karbonska i staklena vlakna. Time se proizvođači trude težinu štapova još više smanjiti.

Također su se razvijali i rukohvati štapova. Prvotno su bili izrađeni od drveta ili kože. Kasnije, u 20. stoljeću, počela se koristiti umjetna vlakna koja nude bolji hvat i veću udobnost.

Rukohvati su se razvili iz drveta i kože u ergonomske materijale koji osiguravaju bolji hvat. Duljina štapova se skratila, što omogućava veću okretnost. Specijalizacija štapova slijedila je zahtjeve različitih disciplina. Napredak materijala i tehnologija poboljšao je performanse i udobnost skijanja.

7 najvažnijih rekorda u skijaškom trčanju:

1. Najviše pobjeda u svjetskom kupu: Marit Bjørgen iz Norveške skupila je impresivnih 114 pobjeda u svjetskom kupu, što je najviše u povijesti skijaškog trčanja.
2. Najviše pobjeda na olimpijskim igrama: Bjørn Dæhlie iz Norveške osvojio je rekordnih 8 zlatnih medalja na olimpijskim igrama u skijaškom trčanju između 1992. i 1998. godine.
3. Najviše pobjeda na svjetskim prvenstvima: Marit Bjørgen osvojila je rekordnih 18 zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima u skijaškom trčanju između 2005. i 2017. godine.
4. Najviše pobjeda u jednoj sezoni svjetskog kupa: Bjørn Dæhlie je u sezoni 1995/1996 osvojio 12 pobjeda u jednoj sezoni, što je još uvijek rekord.
5. Najviše uzastopnih pobjeda u svjetskom kupu: Petra Majdič iz Slovenije je u sezoni 2008/2009 ostvarila nevjerojatnih 9 uzastopnih pobjeda u svjetskom kupu u sprintu.
6. Najbrže vrijeme na 50 km muškog maratona: Petter Northug iz Norveške je 2011. godine postavio rekordno vrijeme od 1:59:18 na 50 km klasičnog stila.
7. Najbrže vrijeme na 30 km ženskog maratona: Vibeke Skofterud iz Norveške je 2010. godine postavila rekordno vrijeme od 1:15:50 na 30 km klasičnog stila.