Klasična tehnika teka na skijama

Klasična tehnika skijaškog trčanja predstavlja osnovnu, izvornu tehniku skijaškog trčanja. U klasičnoj tehnici se trčalo već na Olimpijskim igrama 1924. godine. Kretanje je najprirodnije jer oponaša hodanje/trčanje, stoga je ovu tehniku najlakše naučiti. Klasičnu tehniku preporučujemo svim početnicima u skijaškom trčanju, svima koji imaju problema s ravnotežom, kao i onima koji imaju problema sa zglobovima.

Prvi koraci trebaju biti u tako nazvanom trkačkom vrtiću (radi se o ravnom dijelu s više paralelnih tragova za skije, obično dugih do 200m), jer je učenje tamo najlakše. Budući da je teren ravan, problemi s ravnotežom su manji.

Tehnika trčanja

Klasična tehnika praktički gotovo uvijek se izvodi u tragovima, gdje su skije uvijek paralelne, što rezultira manjim problemima s ravnotežom i kontrolom nad skijama. Takozvani "V korak" ili smrekica koristi se samo na zahtjevnijim usponima, kada bi skije inače proklizale.

Opis pojedinih elemenata tehnike skijaškog trčanja uvijek ima 4 faze:

1. Osnovni položaj – položaj u kojem trkač klizi u potpunoj ravnoteži
2. Priprema za odgurivanje – faza u kojoj se trkač priprema za odgurivanje, težište tijela se prenosi naprijed, štapovi se ubadaju u snijeg.
3. Izvođenje odgurivanja – trkač se odgurava u smjeru trčanja. Glavnu ulogu igraju mišići ruku, ramena i trupa.
4. Vraćanje u osnovni položaj – Nakon završetka odgurivanja, štapovi se zanjišu, trkač klizi naprijed u nagnutom položaju. Nakon odgurivanja se polako uspravlja te polako prenosi štapove natrag ispred tijela – u osnovni položaj.

Unatoč tome, i unutar klasične tehnike poznajemo više različitih elemenata odnosno koraka koje koristimo ovisno o konfiguraciji terena i našim sposobnostima ili željama. Glavni elementi klasične tehnike su dvotaktni dijagonalni korak, korak s dvostrukim odgurivanjem, dvokorak s dvostrukim odgurivanjem, a poznajemo i druge koje se obično ne koriste u rekreativnom trčanju.

Osnovni korak je dvotaktni dijagonalni korak koji se može koristiti u praktički svim okolnostima. Cijeli ciklus kretanja čine dva odgurivanja suprotnim ekstremitetima (ruka i noga).

Osnovni položaj: Trkač klizi na jednoj nozi, trup je blago nagnut prema naprijed, stojeća noga je blago savijena. Suprotna noga je opuštena, blago savijena i u produžetku trupa, stopalo je u zraku. Time je noga spremna za zamah naprijed. Suprotna ruka stojeće noge je ispred tijela, blago savijena, štap drži u ruci tik iznad tla. Suprotna ruka je iza tijela, štap je u produžetku ruke podignut od tla.

Priprema za odgurivanje: Na kraju klizanja trkač ubada prednji štap u snijeg i priprema se za odgurivanje.

Odgurivanje: Trkač se aktivno i istovremeno odguruje od stojeće noge i suprotne, odgurivačke ruke. Suprotni ekstremiteti se u to vrijeme kreću prema naprijed. Zamahna noga koja se kreće prema naprijed dolazi u dodir s podlogom uz stopalo odgurivačke noge i nastavlja se kretati prema naprijed. Odgurivanje od odgurivačke noge završava kada trkač prenese cijelu težinu na zamahnu nogu. Tada završava i odgurivanje rukom koja se iza tijela potpuno ispruži. Suprotna ruka se tijekom cijelog odgurivanja kreće prema naprijed i prenosi štap ispred tijela.

Vraćanje u osnovni položaj: Kada trkač završi odgurivanje i prenese težinu na suprotnu nogu, sada klizi na njoj. Slijedi lagano ispružanje odgurivačke noge koja se također lagano podiže od tla, bokovi se prenose blago prema naprijed. Istovremeno, suprotna ruka prenosi štap ispred tijela, čime se trkač vraća u osnovni položaj. Pokret se ponavlja s suprotnim ekstremitetima.

Dvotaktni dijagonalni korak može se koristiti i pri trčanju uzbrdo s škarastim postavljanjem skija (t.zv. V korak).

Osim dvotaktnog dijagonalnog koraka, jedan od osnovnih elemenata klasične tehnike je i korak s dvostrukim odgurivanjem, pri kojem se trkač istovremeno odguruje s obje ruke.

Osnovni položaj: Trkač klizi na jednoj, stojećoj nozi, ruke su ispred tijela u blago savijenom položaju i u širini ramena. Trup je blago nagnut prema naprijed, suprotna noga je u produžetku trupa podignuta od tla.

Priprema za odgurivanje: Trkač prenosi težište malo naprijed, ubada štapove u snijeg uz stopalo prednje, stojeće noge i priprema se za odgurivanje.

Odgurivanje: Trkač započinje odgurivanje rukama i istovremeno prenosi zamahnu nogu naprijed. Stojeća noga služi kao oslonac. Zamahna noga dolazi u dodir s tlom uz stojeću nogu. Tijekom odgurivanja trup se snažno naginje naprijed, a ruke se istovremeno kreću unatrag i pri tome razvijaju veliku silu odgurivanja. Glavni dio odgurivanja je u drugoj polovici. Na kraju odgurivanja ruke su iza tijela, u produžetku trupa, štapovi su u produžetku ruku, a trkač klizi na obje skije.

Vraćanje u osnovni položaj: Kada trkač završi odgurivanje, klizi na obje skije koje su ravnomjerno opterećene. Težište počinje prenositi na stojeću nogu od koje se odguruje, istovremeno počinje prenositi ruke naprijed, ispred tijela. Odgurivanje nogom završava kada se težište u potpunosti prenese na suprotnu nogu, trup se lagano ispravlja, a ruke su ispred tijela. Pokret se ponavlja s suprotnom nogom.

Oprema za klasičnu tehniku

U nastavku predstavljamo osnovnu odnosno ključnu opremu za klasičnu tehniku skijaškog trčanja.

Skije

Skije za klasičnu tehniku obično su 20 – 30 cm duže od visine tijela (ovisno o znanju skijaškog trčanja i tjelesnoj težini). Ispod vezova je dio za prianjanje, na temelju kojeg razlikujemo skije:

• SKIJE S MAZANJEM – Skije su u osnovi glatke, a ispod vezova se skije mažu voskom za prianjanje, klistrima… Glavna prednost je što se skije mažu prema uvjetima, što omogućuje optimalno prianjanje. S druge strane, potrebno je prilično znanja i rada da se skije optimalno pripreme. Te skije se koriste uglavnom samo na natjecanjima.
• SKIJE S UTORIMA - Skije su ispod vezova izrađene s utorima (t.zv. crown ili riblja kost), što omogućuje prianjanje i odgurivanje. Prednost crown tehnologije je što ju gotovo nije potrebno održavati, a također se praktički ne troši. Nedostatak skija s utorima je njihova svestranost, jer ne osiguravaju prianjanje u svim uvjetima. Na tvrdim i ledenim površinama skije ne pružaju prianjanje.
• TWIN SKIN SKIJE – U posljednje vrijeme skije s utorima zamjenjuju t.zv. skin skije koje ispod vezova imaju jedan ili dva traka ili "kože" koje omogućuju optimalno prianjanje i odgurivanje. Prednost dvaju dijagonalno pomaknutih traka je optimalno prianjanje i istovremeno klizanje. Zahvaljujući dijagonalno pomaknutim trakama, skije se ne blokiraju pri kontaktu s podlogom, već je prianjanje postepeno, što korisniku omogućuje mnogo ugodniju upotrebu. Prednost tih skija je što pružaju prianjanje i odgurivanje u gotovo svim uvjetima. Skije su izuzetno svestrane, a također omogućuju vrlo dobro klizanje. Preporučljivo je barem povremeno održavanje kako bi se produžio vijek trajanja traka. U slučaju trošenja, trake je moguće jednostavno zamijeniti.

Mnogo važnija od visine tijela je tjelesna težina korisnika pri odabiru skija. Od toga ovisi raspodjela težine po cijeloj skiji. U slučaju preslabih skija, dio za prianjanje će stalno biti u kontaktu s tlom, što će blokirati skije, a posljedica će biti da klizanje i trčanje na skijama neće biti moguće. S druge strane, pretvrde skije neće omogućiti prianjanje, jer dio za prianjanje neće doći u kontakt s podlogom u mjeri koja je potrebna, pa će skije proklizavati i neće pružiti prianjanje pri odgurivanju. Trčanje s takvim skijama praktički je nemoguće.

Kod Fischera su izradili tablicu preporučenih duljina i tvrdoća skija prema vašoj tjelesnoj težini, a također je na svim skijama za klasičnu tehniku označen optimalan raspon tjelesne težine za koju su skije prikladne.

Prilikom odabira skija, uz tjelesnu težinu potrebno je procijeniti i naše znanje te naše potrebe i želje. Od toga ovisi izbor skija. Kao što je već rečeno, svatko može trčati s bilo kojim skijama, što znači da će na kraju izbor skija ovisiti o našim željama. Ako želimo lakše, brže i dinamičnije skije, odabrat ćemo skije višeg ranga s tehnologijama kao što su Cold Base Bonding, karbonski lamenti itd. Ako nam je cilj uživati na skijama s manje napora, odabrat ćemo skije s Efficient Forward tehnologijom koja omogućuje optimalno odgurivanje čak i uz nešto slabiju tehniku i fizičku spremu.

U usporedbi sa skijama za skating tehniku, skije su mekše, osobito na repovima i vrhovima, duže su, vrhovi su mnogo više zakrivljeni (to onemogućuje da se skije zabiju u snježnu podlogu), a ispod vezova imaju zonu za prianjanje.

Cipele

Cipele za klasičnu tehniku obično su niže, mekše u pregibu na prstima i nemaju potporu oko gležnjeva. Ključan je potplat, koji mora biti dovoljno mekan da omogućuje pregib pri odgurivanju, a istovremeno mora pružati odgovarajući odgovor. Budući da je kretanje uglavnom ograničeno na kretanje naprijed (oponašanje hodanja/trčanja), cipele najčešće ne trebaju dodatnu potporu oko gležnjeva. Ipak, kod cipela nižeg ranga moguće je pronaći i cipele s mekšom potporom odnosno poluvisoke ili visoke cipele za skijaško trčanje.

Praktično gotovo sve cipele imat će barem gornju čarapu koja će dosezati preko gležnja. To će osigurati suhe i tople noge, ali neće pružati dodatnu potporu.

Bolje cipele za skijaško trčanje obično su lakše, uže i samim time hladnije. Izrađene su od najboljih materijala kao što je karbon, što omogućuje maksimalan prijenos sila na skije, ali treba znati da su te cipele obično uže (bolje prianjanje stopala) i hladnije, jer kod tih cipela udobnost nije ključna.

Štapovi

Ključan je odabir odgovarajuće duljine štapova za skijaško trčanje. Trebali bi biti 15% kraći od visine tijela (jednostavna formula za izračun duljine je visina tijela × 0,85) ili bi trebali biti nekoliko centimetara ispod visine ramena. Za lakši odabir odgovarajuće duljine, pripremili smo tablicu preporučenih duljina u Vita Proshopu:

Osim odgovarajuće duljine, prilikom kupnje štapova potrebno je odlučiti i o nekoliko detalja:

• Sastav štapova – štapovi mogu biti aluminijski, od staklenih vlakana, karbonski ili kombinacija karbona i staklenih vlakana. Većina štapova bit će izrađena od kombinacije staklenih vlakana i karbona, što osigurava malu težinu, dobru odzivnost i čvrstoću štapova, dok će bolji rekreativci odabrati štapove od 100% karbona.
• Manšeta – manšeta koja obuhvaća dlan igra važnu ulogu jer omogućuje optimalan kontakt sa štapom, štap se nakon odgurivanja lakše vraća u osnovni položaj. U One Wayu nudimo t.zv. MAG manšetu, koja se može jednostavno odvojiti na klik, čime se štapovi jednostavno odlažu.
• Ručka – Većina štapova ima ručku prekrivenu plutom, što omogućuje izvrstan hvat u svim uvjetima.
• Krpljice – Krpljice dolaze u različitim veličinama, a od njih ovisi koliko će se štapovi pri odgurivanju zabadati u snijeg. Lošiji štapovi stoga imaju veće krpljice, koje su korisne u svim uvjetima, dok bolji štapovi omogućuju jednostavnu zamjenu krpljica (sistem Exchange basket).

Primjeri opreme za klasičnu tehniku s cjenovnim rangovima