KAD SKRENEŠ S CESTE NA PROSTRANA BEZPUTJA
PIŠE: Matej Markovič, ultratriatlonac
URBANA PRAŠUMA PROTIV ŠUŠTAVOG ZELENILA
Asfalt, beton, stadion, ulice, beskrajne ceste… Sve je to donedavno bio moj trkački raj, moj svijet u kojem sam se osjećao kao kod kuće i gdje sam okružen brujanjem motornih vozila i jurnjavom milijuna ljudskih priča, pobjeđivao tisuće kilometara, rano ujutro, u podne, noću, po snijegu, kiši ili najgoroj vrućini. Bio sam triatlonac, bio sam maratonac, bio sam osoba koja se natjecala s drugima, a ne sam sa sobom. Utrke su bile stres, a ne užitak. Bio sam jedan od tisuća koji su čekali start još jedne od mnogih cestovnih utrka. Kao i većina drugih, bio sam u vlastitom mjehuru mentalne pripreme za još jednu najvažniju utrku u životu. Sve što nije bilo vezano za psihofizičku pripremu, u tom trenutku mi je bilo suvišno. Bio sam zarobljenik sportskih ambicija. Bio sam jedan od mnogih koje krajem listopada susrećemo u središtu Ljubljane u želji da se popnu na svoj olimp, ne sluteći da je taj uspon zapravo pad koji će nas prije ili kasnije zadesiti ako krenemo tim putem. Ali onda sam jednog listopada shvatio nešto sasvim drugo, nešto što mi je dalo novi poticaj, novi pogled na suštinu trčanja, a i novi način razmišljanja. Upoznao sam trail trčanje.
Uvijek sam na svojem sportskom putu skakao s prve na desetu stepenicu, nikada nisam išao postupno. A to je bio slučaj i sa trail trčanjem. Moj prvi trail izazov bio je 100 milja Dalmacija ultra trail. Iznimno lijepa i brutalno teška utrka. Već nakon nekoliko desetaka kilometara počeo sam se pitati "zašto", a odmah nakon dolaska u cilj već sam čvrsto odlučio da ovako nešto sigurno više neću ponoviti. Nakon desetak minuta blokada u mojoj glavi je nestala i počeli su se pojavljivati tračci mog puta od 100 milja. Vratile su mi se emocije koje sam osjetio kad sam na vrhu prvog ozbiljnijeg uspona gledao u čaroliju svjetala veličanstvenog Splita. Vratio mi se osjećaj leta iznad oblaka dok sam trčao kroz gotovo netaknutu prirodu, daleko od ovog ludog svijeta. Vratili su se i osjećaji sveopćeg mira dok sam u svitanje sunca promatrao morsko prostranstvo na vrhu jednog od dalmatinskih brežuljaka. Ponovno mi se probudio osjećaj zahvalnosti za život kada su me na svakoj postaji s pićem i grickalicama dočekivali kao izgubljenog sina i svojom iskrenom velikodušnošću ispratili na novi put, na put do sljedećeg cilja, na put ka novim dobrim ljudima. Osjećaji ljubavi prema bližnjima ponovno su se probudili kada sam zajedno s poznatim i nepoznatim licima nadvladavao svoje granice, shvativši da se uvijek mogu osloniti na njih i oni na mene. Svi ti osjećaji, i prije nego što sam stigao u svoju sobu, probudili su u meni već dugo ugaslu sportsku strast. Probudili su strast koju bi svatko od nas trebao imati, koji to radimo radi boljeg osjećaja, koji to radimo iz puno važnijeg motiva od pobjede. Bio sam otrovan. I još uvijek sam!
Mijenjanje tempa, koje je inače povezano, osim s umorom, naravno, i sa samom konfiguracijom terena, odnosno zahtjevnošću trkaće površine, na neki način odražava fartlek života koji nam omogućuje da osjetimo zadovoljstvo na vrhovima, na spustovima i, naravno, na dolasku u cilj, unatoč svim naporima.
Trail trčanje i dalje se smatra nečim posebnim unatoč rastu broja utrka. Riječ je o kontaktu s prirodom i poštivanju same prirode. Radi se o usklađivanju našeg i njezinog pulsa. Radi se o upoznavanju veličanstvenosti i ljepote koja nas okružuje. Bijeg je to iz ludog svijeta u tišinu i autentičnost koju nude zelene livade, meke šumske staze i vijugave strme kamenite staze. Radi se o nečemu višem. Bilo da se radi o polusatnoj šetnji obližnjom šumom ili 330-kilometarskom Tor des Géants, uvijek nas to vodi dalje od svakodnevnog stresa, od briga. Priroda je svakako najveća psihoterapeutska ambulanta u svijetu, i još je besplatna.
Foto: Valamar trail
JE LI TRAIL TRČANJE POGODNO I ZA POČETNIKE?
Trail trčanje također je mnogo ugodnije za ljude koji se tek upoznaju s trčanjem, koji tek upoznaju malo aktivniji način života. Zamislite da idete na Ljubljanski maraton i prijeđete svoju udaljenost od početka do kraja? Ne? To nije neobično u trail trčanju. Čak i najveće trkačke zvijezde idu na trail trčanje, pa zašto ne bismo i mi? Mijenjanje tempa, koje je inače povezano, osim s umorom, naravno, i sa samom konfiguracijom terena ili zahtjevnošću trkaće površine, na neki način odražava fartlek života, koji nam omogućuje da osjetimo zadovoljstvo na vrhovima, na spustovima i, naravno, na dolasku u cilj, unatoč svim naporima. Konstantna sabranost na svakom koraku oduzima nam osjećaj monotonije trčanja i, nesvjesno, vodi nas od jednog cilja do drugog, od jedne postaje s pićem i grickalicama do druge, i na kraju do našeg pravog olimpa. Da, ako netko ne zamišlja trčati 10 km na Ljubljanskom maratonu, onda ga pozovite na istu udaljenost u prirodi i vidjet ćete kako kilometri brzo lete.
I na kraju, ne mogu proći pored ljudi, mimo svih onih koji su kao i ja pronašli nešto više u ovom sportu. Zahvaljujući ovim ljudima, trail trčanje nam od samog početka nudi smijeh, sreću i pozitivnu energiju. U teškim trenucima pruža nam ohrabrujuće riječi, tapšanje po ramenu i mnogo puta ruku pomoći. I na kraju, daje nam zagrljaje i zahvalnost što smo dio ovog svijeta. Naravno, na kraju nas nerijetko ponudi i pivom tijekom druženja, uz koje se umorno tijelo u dobrom društvu najlakše opusti, a naše misli odlebde tamo gdje im je najljepše. Kod svih ovih ljudi najviše mi se sviđa što, unatoč tome što neki od njih svaki tjedan prelaze 100 milja duge staze i istovremeno osvajaju visine tri Triglava, njima je to još uvijek samo hobi. Za njih je to još uvijek samo opuštanje i bijeg u društvo istomišljenika, gdje se međusobno ispunjavaju ljubavlju za život. I još nešto. Bilo da ste netko tko trči 330 km ili netko tko je prvi put svladao najkraću stazu, svi smo isti, svima srce kuca, svi volimo sve što trail trčanje nudi.
Foto: Valamar trail
Zato obujte svoje tenisice za trail trčanje , obucite se s obzirom na vrijeme i krenite u zagrljaj prirodi. Obećajem vam, nećete požaliti.
Oprema za promjenjivo vrijeme
Za zaštitu od vjetra i kiše dostupne su muška i ženska jakna Raidlight Top Extreme MP+. Nosite je kao vanjski sloj, a ispod nje osnovni i, prema potrebi, topliji srednji sloj. Pri odabiru veličine provjerite možete li slobodno pomicati ruke i kada ispod jakne nosite dodatnu majicu.
izloženi proizvodi
Raidlight ženska trkačka jakna Top Extreme MP+ Ultralaka vodootporna jakna za trail trčanje
