Kako se pripremiti za osvajanje vrhova zimi?
PIŠE: Igor Kremšer, planinarski vodič
MISTIKA BIJELIH VRHOVA
Planine su lijepe u sva godišnja doba. Ali zima im daje drugačiji oblik, neku mističnost koja tjera sve više ljudi da zimi odlaze u planine. Unatoč svoj svojoj ljepoti, zima krije i neke zamke kojih je dobro biti svjestan i zimi u planine krenuti odgovarajuće pripremljen.
VREMENSKI MENADŽMENT ZIMSKIH TURA
Stoga, kada idemo u planine zimi, moramo biti svjesni da su dani kraći i zato moramo prilagoditi polazak na turu kako bismo imali dovoljno vremena da je završimo tijekom dana, i to u jednom danu jer je većina naših planinarskih domova zimi zatvorena. Orijentacija također može biti otežana jer snijeg zaklanja staze i oznake koje ljeti služe kao orijentir, pa je dobro da se pripremimo za turu uz pomoć opisa, karata, slika, GPS tragova i time izbjegnemo mnoge neugodnosti. Ako na samoj turi naiđete na stope u snijegu, nemojte ih nepromišljeno slijediti jer nas one neće nužno dovesti do željenog cilja. Štoviše, mogu nas dovesti do situacije koja neće biti lako savladljiva.
FOTO: arhiv Igor Kremšer Instagram
MALA ŠKOLA SIGURNOSTI U SLUČAJU LAVINA
Zimi posebnu pozornost posvećujemo sigurnosti od lavina. Zimi s pripremama za turu počinjemo nekoliko dana prije planiranog polaska, a ne neposredno prije ture, kada pakiramo ruksak. Potrebno je pratiti vrijeme, količinu padalina, količinu napadalog snijega, smjer i jačinu vjetra, kakve su bile temperature i sve ostale detalje. Sve to utječe na transformaciju snijega, a ona na razinu opasnosti od pokretanja lavina. Razine opasnosti određuju se prema europskoj ljestvici od pet stupnjeva, koja je objavljena na stranici Agencije Republike Slovenije za okoliš, koja se dnevno ažurira. Taj podatak može nam još dok smo kod kuće pomoći kod odluke hoćemo li krenuti na željenu turu ili ne.
Unatoč svim dobivenim podacima, stanje na terenu može biti potpuno drugačije. Zato moramo pratiti i uvjete tijekom same ture. To možemo učiniti uz pomoć poprečnog presjeka i testa stabilnosti snježnog pokrivača, koji nam pokazuju koji su slojevi snijega potencijalno opasni za nas i kako se lijepe. Ali to su sve stvari koje moramo naučiti! Sigurno nije dovoljno da o tim stvarima čitamo odgovarajuću literaturu, već da nas o tome na samom terenu poučava netko tko ima dovoljno znanja i odgovarajuće je obrazovan. Znanje se zatim mora obnoviti na svim sljedećim turama. Uvijek vrijedi uzeti u obzir da u planine ne idemo sami zimi i nikad odmah nakon snijega.
Planine su lijepe u sva godišnja doba. Ali zima im daje drugačiji oblik, neku mističnost koja tjera sve više ljudi da zimi odlaze u planine. Unatoč svoj svojoj ljepoti, zima krije i neke zamke kojih je dobro biti svjestan i zimi u planine krenuti odgovarajuće pripremljen.
NIKAMO BEZ ODGOVARAJUĆE OPREME!
Oprema mora biti prilagođena svakoj zimskoj turi prema njezinoj zahtjevnosti, a tu opremu, naravno, moramo znati pravilno koristiti. Osnovna oprema ne razlikuje se mnogo između pojedinih zimskih tura, bez obzira na zahtjevnost ture. Na ovu opremu odnosi se odjeća koja mora biti od kvalitetnih materijala. S jedne strane, mora odvoditi vlagu od tijela, a s druge štititi nas od vlage iz okoline (kiša, snijeg…). Najviše se preporučuje način oblačenja u slojevima, koji se sastoji od četiriju osnovnih slojeva:
- ) prvi sloj – aktivna majica dugih ili kratkih rukava
- ) drugi sloj – termovelur – može i s tehničkom kapuljačom koja nam služi kao podkapa
- ) treći sloj – tanja bunda od paperja
- ) četvrti sloj – jakna s membranom koja nas štiti od vlage iz okoline.
Hlače neka budu dobro podstavljene i otporne na vodu i vjetar. Dobro je da imamo u ruksaku i tanje hlače s membranom koje možemo obući tijekom same ture ako se vremenski uvjeti iznenada pogoršaju ili počne puhati snažan vjetar. Također u ruksaku trebaju biti dva para rukavica; jedne deblje i jedne tanje, te, naravno, kapa, sunčane naočale, prva pomoć, krema za sunčanje, bivak-vreća...
Za posjete u planinama zimi vrlo je važna i obuća. Ona mora biti zimska kako nam ne bi prebrzo postalo hladno, a mora biti i dobro izolirana te opremljena nepromočivom membranom. Također je važno da je potplat dovoljno tvrd, da na njega možemo dobro namjestiti dereze.
Posebno moramo posvetiti pažnju ruksaku koji mora biti dovoljno velik da u njega možemo pohraniti svu potrebnu opremu. Za hodanje i penjanje zimi preporučuje se ruksak zapremnine od 30 do 40 litara. Mora imati petlje kojima možemo prikopčati sjekiru za led, štapove i ostalu opremu koja uvijek mora biti na dohvatu ruke.
I tehničku opremu treba prilagoditi zahtjevnosti izabrane ture. U osnovi, na zimskoj turi uvijek imamo klasičnu planinarsku sjekiru za led, 12-zube dereze (automatske, poluautomatske ili klasične – ovisi o našoj obući) te kacigu. Ako tereni postanu strmiji ili odlučimo krenuti po nekoj od zahtjevnijih staza, klasičnu sjekiru za led moramo zamijeniti dvjema penjačkim sjekirama za led. Također ne smijemo zaboraviti na penjački pojas, užad, vijke za led, klinove itd., koji će nam omogućiti da strmije i zahtjevnije dijelove našeg uspona sigurno pobijedimo.
IFOTO: arhiv Igor Kremšer Instagram
Za kraj bih još htio naglasiti da, unatoč današnjoj lakoj dostupnosti opreme, planine uz nepravilnu uporabu opreme mogu biti vrlo opasne. Zato se s pomoću tečajeva ili alpinističke škole moramo naučiti pravilno koristiti opremu. Važno je i da na početku biramo lakše ture te iskustva stječemo postupno. Tako će naši usponi biti koliko je to moguće sigurni te ćemo se u dolinu vraćati s osmijehom na licu.
Sigurno u planinama.
Igor
