Tehnika trčanja na skijama

Tehnika klizanja u skijaškom trčanju, za razliku od klasične tehnike, prilično je mlađa tehnika. Razvila se prije nešto više od 30 godina. Mnogo je dinamičnija od klasične tehnike, a samim time i fizički zahtjevnija. Upravo zbog svoje dinamičnosti, popularnija je u usporedbi s klasičnom tehnikom.

Nažalost, mnogo je početnika u skijaškom trčanju koji žele preskočiti osnove i odmah početi s tehnikom klizanja. Potrebno je razumjeti da tehnika klizanja zahtijeva znatno više ravnoteže, koordinacije, a na kraju krajeva i kondicije u usporedbi s klasičnom tehnikom. Zato svim početnicima toplo preporučujemo da započnu s klasičnom tehnikom.

Za razliku od klasične tehnike, tehnika klizanja ne odvija se u skijaškoj stazi, što je čini zahtjevnijom s aspekta ravnoteže. Skije su većinu vremena u "V" položaju, pa je prijenos težine s noge na nogu zahtjevniji.

Želite saznati više o skijaškom trčanju? Pogledajte naš cjeloviti vodič: https://vitaproshop.com/blog/tek-na-smuceh-tehnike-proge-ceniki

Faze tehnike klizanja u skijaškom trčanju

Opis pojedinih elemenata tehnike skijaškog trčanja uvijek ima 4 faze:

• Osnovni položaj – položaj u kojem trkač klizi u punoj ravnoteži
• Priprema na odraz – faza u kojoj se trkač priprema na odraz, težište tijela se prenosi naprijed, štapovi se zabijaju u snijeg.
• Izvođenje odraza – trkač se odražava u smjeru trčanja. Glavnu ulogu imaju mišići ruku, ramena i trupa.
• Povratak u osnovni položaj – nakon završetka odraza, štapovi zamahuju, trkač klizi naprijed u pognutom položaju. Nakon odraza se polako uspravlja te polako vraća štapove ispred tijela – u osnovni položaj.

Ipak, unutar tehnike klizanja poznajemo nekoliko različitih tehnika odnosno koraka koje koristimo ovisno o konfiguraciji terena i našim sposobnostima ili željama. Glavni elementi tehnike klizanja su dvostruki klizni korak i jednostruki klizni korak.

Dvostruki klizni korak je najčešći korak koji se može koristiti na većini terena. Postoje dvije verzije, duži dvostruki klizni korak s naglašenim klizanjem, koji se koristi na ravnim terenima, i kraći dvostruki klizni korak koji se najčešće koristi na usponima.

Duži dvostruki klizni korak s naglašenim klizanjem

1) Osnovni položaj: Trkač klizi na blago savijenoj nozi, trup je lagano nagnut naprijed prema stojećoj nozi. Ruke su ispred tijela i blago savijene. Suprotna noga je podignuta od tla i lagano pomaknuta u stranu.

2) Priprema na odraz: Trkač zabija štapove u visini stopala, neopterećena noga se približava stojećoj nozi.

3) Odraz: Trkač se istovremeno odražava sa stojećom nogom i objema rukama. Tijekom odraza trkač polako prenosi težinu na suprotnu, blago savijenu nogu, koja je postavljena naprijed. Odraz sa stojećom nogom je završen kada je noga potpuno ispružena, a težina prenesena na suprotnu nogu. Ruke su u tom trenutku iza tijela. Tijekom klizanja na suprotnoj nozi, ruke se polako vraćaju naprijed, slijedi odraz desnom nogom i postupni prijenos težine natrag na prvu stojeću nogu.

4) Povratak u osnovni položaj: Težina trkača se prenosi na prvu stojeću nogu, na kojoj trkač uspostavlja ravnotežni položaj. Ruke su blago ispružene ispred tijela u visini ramena.

Jednostruki klizni korak

1) Osnovni položaj: Trkač klizi na blago savijenoj nozi, trup je lagano nagnut naprijed prema stojećoj nozi. Ruke su ispred tijela i blago savijene. Suprotna noga je podignuta od tla i lagano pomaknuta u stranu.

2) Priprema na odraz: Trkač zabija štapove u visini stopala, neopterećena noga se približava stojećoj nozi.

3) Odraz: Trkač se istovremeno odražava sa stojećom nogom i objema rukama. Tijekom odraza trkač polako prenosi težinu na suprotnu, blago savijenu nogu, koja je postavljena naprijed. Odraz s nogom je završen kada je noga potpuno ispružena i kada su ruke završile odraz iza tijela. Težina tijela se prenosi na suprotnu, blago savijenu nogu.

4) Povratak u osnovni položaj: Trkač klizi na suprotnoj nozi, dok počinje prenositi ruke i suprotnu nogu naprijed. Trkač uspostavlja osnovni položaj na suprotnoj nozi i ponavlja ranije opisano kretanje.

Oprema za tehniku klizanja

Skije za tehniku klizanja

Skije za tehniku klizanja su obično dosta tvrđe od skija za klasičnu tehniku, a njihova dužina treba biti otprilike 5 – 15 cm duža od tjelesne visine (ovisno o razini znanja u skijaškom trčanju).

Isto kao kod skija za klasičnu tehniku, i kod skija za klizanje ključan podatak pri izboru skija je tjelesna težina. S obzirom da skije za klizanje nemaju grip zonu, s time neće biti problema, ali će raspored težine utjecati na brzinu skija u različitim uvjetima. Previše mekane skije će se više utapati pod vezom, što će biti vidljivo osobito na mekšim podlogama kada će se skije zaustavljati. S druge strane, kod previše tvrdih skija pritisak na vrhovima i repovima će biti prevelik, što može uzrokovati da se vrhovi i repovi utapaju, što će opet predstavljati problem. Stoga je izbor skija prema tjelesnoj težini ključan. Fischer je za tu svrhu pripremio tablicu preporučenih dužina i tvrdoća prema vašoj tjelesnoj težini.

Pri izboru skija, osim tjelesne težine, potrebno je procijeniti i naše znanje odnosno potrebe i želje. Ovisno o tome, odabir skija će varirati. Kao što je već rečeno, svatko može trčati s bilo kojim skijama, što znači da će na kraju izbor skija ovisiti prvenstveno o našim željama. Ako želimo lakše, brže i dinamičnije skije, odabrat ćemo skije višeg ranga s tehnologijama kao što su Cold Base Bonding, Hole Ski Tip, karbonski laminati, skije s boljim i bržim kliznim površinama kao što je World Cup Base itd.

Čizme za tehniku klizanja

Čizme za tehniku klizanja u usporedbi s čizmama za klasičnu tehniku obično su više, s tvrđim đonom i imaju podršku oko gležnja. Tvrđi đon omogućuje optimalan prijenos energije na skije i maksimalnu povratnu energiju pri odrazu. Zbog bočnog odraza, podrška oko gležnja je ključna jer osigurava stabilnost. Podrška može biti plastična, dok kod boljih modela može biti kombinacija karbona i staklenih vlakana (Carbon Fused) ili potpuno karbonska.

Isto tako, đon i peta mogu biti plastični, kombinacija karbona i staklenih vlakana ili potpuno karbonski. Kao i kod čizama za klasiku, ovdje vrijedi isto pravilo - bolji modeli čizama su lakši, uži, tvrđi i ne pružaju toliko toplinske izolacije.

Štapovi za tehniku klizanja

Ključno je odabrati odgovarajuću dužinu štapova za skijaško trčanje. Oni trebaju biti 10% kraći od tjelesne visine (jednostavna formula za izračun dužine je tjelesna visina × 0,90), odnosno štapovi trebaju dosezati do visine brade. Za lakši odabir odgovarajuće dužine, pripremili smo tablicu s preporučenim dužinama:

Osim odgovarajuće dužine, pri kupnji štapova potrebno je obratiti pažnju na nekoliko detalja:

• SESTAV ŠTAPOVA – štapovi mogu biti aluminijski, od staklenih vlakana, karbona ili kombinacije karbona i staklenih vlakana. Većina štapova bit će izrađena od kombinacije staklenih vlakana i karbona, što osigurava malu težinu, dobru odzivnost i čvrstoću štapova, dok će bolji rekreativci odabrati štapove izrađene od 100% karbona.
• MANŠETA – manšeta koja obuhvaća dlan igra važnu ulogu jer omogućuje optimalan kontakt sa štapom i olakšava povratak štapa u osnovni položaj nakon odraza. One Way nudi tzv. MAG manšetu koja se može brzo i jednostavno skinuti klikom, što omogućuje jednostavno odlaganje štapova.
• RUČKA – većina štapova ima ručku prekrivenu pluto, što omogućuje odličan hvat u svim uvjetima.
• KRPLJICE – krpljice dolaze u različitim veličinama, a od njih ovisi hoće li se štapovi utapati u snijeg prilikom odraza. Lošiji štapovi imaju veće krpljice koje su pogodne za sve uvjete, dok bolji štapovi omogućuju jednostavnu zamjenu krpljica (sistem Exchange Basket).

Primjeri opreme za tehniku klizanja s cjenovnim rasponima